Malo je gdje u gospodarstvu splet novca i kadrova tako transparentan kao u nogometu, djelatnosti koja je odavno prestala biti nedjeljno opuštanje uz kokice
Nogomet je danas među najprofitabilnijim djelatnostima postindustrijske ere, ekonomski prostor koji ima najveću marketinšku privlačnost i po marketinškim prihodima nadmašuje bilo koju drugu aktivnost.
Pet najjačih europskih nogometnih liga ima tržišnu vrijednost višu od 16 milijardi eura ili točnije 16,107.875.000 eura. Tu vrijednost čini 2686 profesionalnih nogometaša u 98 klubova. Doda li se tom broju još okruglo 300 pomoćnih i glavnih trenera, broj neposrednih nogometnih proizvođača u prvim ligama Engleske, Španjolske, Italije, Njemačke i Francuske koji stvaraju milijarde eura prihoda manji je od broja zaposlenih na HTV-u. Igrački i tržišno najjača liga je engleski Premiership čijih 554 igrača imaju tržišnu vrijednost više od 2,9 milijardi eura. Kad je riječ o sportskim rezultatima europskih liga, većina čitatelja bi bez dvoumljenja poredala europske lige ovako: Engleska, Španjolska, Italija, Njemačka i Francuska. Broj osvojenih pobjedničkih pehara Lige prvaka, najjačega klupskog natjecanja na svijetu, približno odgovara tom poretku koji je jednak rang-ljestvici tržišne vrijednosti europskih liga. Kad je riječ o rang-ljestvici klubova, onda su, po vrijednosti kadrova, bez premca na prvome mjestu dva španjolska giganta - Real Madrid i Barcelona, s tim da je Real Madrid jedini nogometni klub na svijetu koji je probio magičnu granicu od 400 milijuna eura vrijednosti igrača.
Italija je u zlatnoj sredini po svakom kriteriju, a dvije “najslabije” europske lige iz grupe o kojoj je ovdje riječ, Njemačka i Francuska, imaju klubove čiji igrači imaju upola manju vrijednost od igrača Chelseaja i Real Madrida gdje je prosječna tržišna vrijednost igrača viša od 14 milijuna eura. Najskuplji prosječni igrač je onaj iz Barcelone - 16 milijuna eura. Kad je tako, onda bi Barcelona morala imati veliku natjecateljsku prednost pred ostalim klubovima u španjolskoj ligi. Tako i jest. Logika dobro uloženog kapitala ipak je neumoljiva. Barcelona je na prvome mjestu španjolske Primere i klub koji, u usporedbi sa svim drugim klubovima u europskim prvim ligama, ima najveću razliku u bodovima u odnosu na suparnike. Svaki podatak u tabelama koje donosimo ima i svoj odraz na sportskom planu. Najskuplji klub na svijetu, Real Madrid, ujedno je i najtrofejniji, najskuplji francuski klub Lyon ima najskuplje nogometaše u odnosu na druge francuske klubove, pa ne čudi da šest godina zaredom osvaja titulu prvaka i ubire milijune eura prihoda od Lige prvaka. Malo je legalnih djelatnosti u kojima je povrat uloženoga kapitala toliko brz kao u nogometu i s relativno malo rizika. Stoga nije čudo da se međunarodni kapital, posebno onaj iz naftom bogatih arapskih emirata sve više okreće prema ulaganjima u nogomet, o čemu najbolje posljednjih mjeseci svjedoči Manchester City čiji je novi vlasnik Abu Dhabi United Group šokirao svijet ponudama Milanu od 115 milijuna eura za Kaku.
Činjenice
Tottenhamu ni novac ne pomaže
Samo novac ipak ne jamči uspjeh. Dokaz je londonski klub Luke Modrića. Tottenham Hotspur proživljava jednu od najtežih kriza u svojoj povijesti. Ljetna kupnja igrača među kojima je najskuplji bio Luka Modrić nije dala rezultate. Dapače, moglo bi se reći kako je riječ o promašaju desetljeća. Neki su igrači očito preplaćeni, a neka se mjesta u momčadi popunjena tek reda radi. Kao što se dobro investiran novac vidi u sportskim rezultatima, isto je i s promašajima. Tottenham je za Modrića platio koliko i AC Milan za Ronaldinha, no ni to mu ne pomaže da pobjegne iz zone za ispadanje iz lige. Momčad Tottenhama zbirnom vrijednoću igrača višom od 210 milijuna eura pripada gornjem dijelu europskih klubova, no ne i rezultatima.
